Istorija pakovanja proizvoda

Čovek je kroz istoriju uvek bio okružen raznim proizvodima: od oruđa, koje mu je omogućilo da lovi, obrađuje ili brani svoju zemlju, do proizvoda koje mu je ta zemlja darivala. Kako se čovek razvijao, tako se razvijala i sve veća potreba za proizvodima, koji su uglavnom pravljeni kako bi olakšali rad ljudima i kako bi im omogućili bolji život. Pakovanje proizvoda, civilizacijski gledano, nije tako star termin. U ranim oblicima plemenske i seoske kulture, ljude su okruživali proizvodi koji su im bili neophodni za život, ili materijali od kojih su pravili oruđe i oružje. U tim ranim fazama civilizacije, nije bilo preke potrebe da se proizvod na određen način pakuje, skladišti ili transportuje. Kako je čovečanstvo napredovalo a veći broj manjih sela pretvarao se u prve oblike gradova, tako je postojala sve veća potreba da se materijali i prirodna dobra, oruđa i ostali proizvodi transportuju iz jednog grada u drugi, ili sa polja, reka, šuma u gradove.

Najraniji primeri proizvoda koji su pravljeni za tu svrhu - datiraju iz doba paleolita (starije kameno doba, 10 000 godina pre nove ere), a nađeni su na japanskim ostrvima. Ti proizvodi služili su uglavnom za skladištenje hrane, žitarica i sl., a pretpostavlja se da su takođe služili za merenje količine, odnosno težine proizvoda u slučaju robnih razmena. Prvi oblici pakovanja napravljeni su od prirodnih materijala koji su čoveku bili dostupni u određenom periodu, kao što su korpe od trske, keramičke vaze, drvene kutije i burad, tkane torbe, itd. Kasnije se obradom materijala došlo do staklenih i bronzanih posuda. 

Keramičke vaze iz antičke grčke

Najranije zabeležena upotreba papira za pakovanje proizvoda datira iz 1035. godine, kada je jedan persijski putnik u poseti Kairu primetio da na tamošnjim pijacama prodavci povrće, začine i druga dobra pakuju u određenu vrstu papira kako bi kupcima olakšali transport. Gvožđe i pocinkovani čelik ulaze u upotrebu u početku, a kartonske kutije pred kraj 19. veka. Pakovanja su uglavnom služila da se proizvod unutar njih bezbedno i sigurno dopremi na željenu destinaciju.
Kada je došlo do prelaska iz proizvodnog društva u potrošačko društvo, pakovanje je postalo neizbežan i osnovni deo svakodnevnog života. Razvojem industrije i tehnologije, dolazilo se do novih materijala koji su veoma uticali na izgled i sve učestaliju upotrebu pakovanja u potrošačkom društvu. Ukratko, istorija pakovanja se najbolje može usaglasiti sa načinom kako je proizvod stizao do potrošača.

Razlozi za pakovanje proizvoda

Najosnovniji razlozi zbog kojih se, kako istorijski, tako i danas pakuju proizvodi jesu zaštita, skladištenje i identifikacija proizvoda koji se transportuje na relaciji proizvođač - kupac, bilo da je posrednik prodavnica, supermarket, tržni centar ili danas sve popularniji način kupovine - internet shopping. Pored toga, u zavisnosti od vrste proizvoda i načina na koji ga kompanija propagira, može postojati još veliki broj razloga zašto se i na koji način pakuje određeni proizvod, kao npr. kada proizvod mora da se čuva na specifičnoj temperaturi dok ne stigne na željenu relaciju, ili kada je sam proizvod veoma lako lomljiv i zahteva da pakovanje obezbedi najbolju moguću zaštitu od potencijalne opasnosti za sam proizvod. To je jedan od najbitnijih razloga pakovanja - zaštita i sigurnost proizvoda, kao i zaštita od proizvoda.
Kada pominjemo zaštitu, ne mislimo samo na zaštitu od lomljenja, već i zaštitu od eventualne krađe, zaštitu od vremenskih uslova, prljavštine, prašine itd, ukratko - zaštita od gubljenja količine i zaštita od gubljenja kvaliteta proizvoda. Pored toga što je potrebno zaštititi proizvod od spoljnih uslova, isto tako je u određenim slučajevima potrebno uraditi suprotnu stvar, zaštititi ljude od neželjenih efekata proizvoda. Recimo, najbolji primer za to su plastične boce u kojima se drži ustanovljena količina jačih hemijskih sredstava za čišćenje ili sona kiselina. Čovek ne dolazi u direktan kontakt sa tim hemijskim sredstvima, već putem pakovanja u kojem se nalaze, jer u suprotnom proizvođači ne bi bili u mogućnosti da prodaju proizvode koji su štetni po čoveka i okolinu.

Drugi razlog postojanja pakovanja jeste da se unutar njih postavi određena količina željenog proizvoda, koje će to pakovanje nositi. Upravo zato je na svakom pakovanju vidljiva informacija o količini (u broju komada, gramaži, litrama itd.), a pored toga i informacija o samom proizvodu. To je treći razlog pakovanja - informacija o proizvodu - pakovanje uvek nosi na sebi, u zavisnosti od proizvoda i tipa pakovanja, manji ili veoma veliki broj informacija o samom proizvodu, odnosno šta je ono što se u pakovanju nalazi, količina, sastojci, odnosno materijali, uputstva za upotrebu, rok trajanja, garancija itd.
Nutritivna vrednost namirnica je obavezan deo velikog broja ambalaža koje sadrže proizvode prehrambene industrije.

Danas je u svetu čak i zakonski regulisano koje su to obavezne informacije o samom proizvodu koje se moraju naći na pakovanju. Već smo pomenuli da pakovanje sadrži ustanovljenu količinu određenog proizvoda i upravo na osnovu toga se određuje vrednost tog pakovanja na osnovu koje će biti izvršena razmena, istorijski gledano robna razmena, a danas, naravno, razmena novčanica od vrednosti u zamenu za željeni proizvod.
Još jedan razlog pakovanja, odnosno dizajna ambalaže je identifikacija proizvoda radi izdvajanja iz drugih sličnih. U modernom svetu to je jedan od najbitnijih razloga postojanja ambalaže, jer ga kompanije koriste kao oružje u borbi na sve konkurentnijem tržištu, kako bi istakli svoj proizvod putem kreiranog brenda. Skoro je nemoguće danas naići na ambalažu (pakovanje) koja, pored informacije o samom proizvodu, ne sadrži istaknut logotip ili naziv kompanije koja ga proizvodi (ili uvozi na tržište).
Brend (žig) kompanije je važan psihološki momenat koji veoma utiče na konačnu odluku potrošača, tj. za koji će se proizvod odlučiti. Brend garantuje određeni kvalitet proizvoda, koji potrošači na osnovu ranijeg iskustva ili marketinškog uticaja prepoznaju samo gledajući ambalažu.

Dizajn i uloga ambalaže

Pored brenda, veoma jak uticaj na potrošače ima dizajn ambalaže. Lepo i zanimljivo osmišljeno pakovanje, takođe izaziva psihološke reakcije kod potrošača i utiče na to da se odluče na takav proizvod (koji ih je više namamio dobrim dizajnom ambalaže nego kvalitetom samog proizvoda). Kada govorimo o dizajnu, ambalaža pre svega mora da bude praktična, odnosno svrsishodna, a potom da svojim oblikom, grafikom i ilustracijom odskače od sličnih proizvoda. Ambalaža uspostavlja emotivnu vezu korisnika (potencijalnog potrošača) sa proizvodom, što vodi impulsivnoj kupovini (kupovini koja nije predviđena), a kojoj proizvođači sve više teže u borbi sa konkurencijom.

U današnje vreme gotovo da ne postoji mogućnost opstanka proizvoda na tržištu ukoliko nema dobro osmišljenu i dizajniranu amabalažu, bez obzira na to da li se radi o proizvodima iz prehrambene industrije ili npr. elektrotehničkim proizvodima. Ambalaža se kreira na relaciji između dizajnera i brend menadžera, jer čak i idealno izdizajnirana ambalaža u datom trenutku nema prolazak na željeno tržište, kao i suprotno. Razlozi za to mogu biti kulturološki, verski, ili ti da dobar dizajn jednostavno nije u skladu sa trendom, što može biti od presudnog značaja. Pored toga što proizvod i pakovanje moraju da ispune potrošačeve potrebe u smislu funkcionalnosti, proizvod jednostavno mora na kupca da deluje i svojim izgledom, zanimljivim idejnim rešenjem, grafičkim oblikovanjem.

Ambalaža ima presudnu ulogu u promociji proizvoda. Ambalaža bi, sa jedne strane, trebalo da privuče nove korisnike, odnosno potrošače, a u isto vreme da sačuva već postojeće. Jednom kupljen proizvod ostavlja brend u memoriji potrošača, na osnovu čega se utiče na njegovu buduću oduku. Ambalaža je samo deo korporativnog identiteta jedne kompanije, ona brend održava, jača ga i “usađuje” ga korisniku. 

Različiti proizvodi koji se kriju iza istog brenda - kompanija Apple; na ambalaži je uvek istaknut brend

Putem ambalaže, korisnik prepoznaje brend koji poštuje ili za koji je emotivno vezan (na osnovu iskustva ili marketinškog uticaja), i na taj način postaje odani korisnik.

Kako bismo kreirali promotivno privlačniju ambalažu, potrebno je poznavati psihologiju ličnosti i tenhičko-tehnološke osobine proizvoda. Ambalaža je vekovima trpela uticaj vremena, kulture, socijalnih promena i razvoja transporta. Danas šaljemo hranu u svemir i štampamo polutonove na plastici, koristimo različite formate, neke koji već dugo postoje, a neke sasvim nove i moderne.

Ambalaža mora biti funkcionalna, odnosno praktična za rukovanje i laka za upotrebu. Pakovanja moraju biti prigodna kako korisničkoj upotrebi, tako i tokom distribucije, prodaje ili sličnih aktivnosti. Proizvod bi trebalo da je sklopiva u transportu, ali i u toku njegove izložbe na rafu u prodavnicama. Ambalaža bi trebalo da je laka za otvaranje i zatvaranje, rukovanje ili transportovanje.
Dizajneri ambalaže imaju jako težak posao, a to je da pored svih do sada pomenutih faktora (funkcionalne i estetske vrednosti), kreiraju ambalažu koja je lako sklopiva i, što je najbitnije - ekonomski isplativa. Budžet je uvek ograničen, a zadatak dizajnera je da nađe rešenje koje će biti originalno i atraktivno, ali ne mnogo skupo. Cilj svake kompanije je da za što manju cenu napravi ambalažu proizvoda koja će biti u skladu sa trendom, koja će moći da utiče na konačnu odluku potrošača.

Uprkos tome, ambalaža nije uvek jeftin proizvod. Skuplji proizvodi uglavnom imućnijih kompanija, koje imaju za ciljnu grupu bogatiju klijentelu, mogu sebi dozvoliti i skupocenu ambalažu koju će korisnik sačuvati kao dekorativni element, dok se na jeftinim proizvodima skupa ambalaža nikako ne isplati. Sa druge strane, ukoliko proizvod dugo ostaje kod korisnika, bez obzira da li je on sam skup ili jeftin, ambalaži je dozvoljeno da bude skuplja. Brendovi izbacuju i luksuzne varijante proizvoda koje se najčešće razlikuju isključivo u ambalaži u odnosu na neluksuzne varijante.
Potrošnja materijala za ambalažu najviše određuje cenu ambalaže, zato je veoma bitno što ekonomičnije rasporediti dimenzije ambalaže i izabrati najpogodniji materijal za izradu. Trebalo bi stremeti i potpunom iskorišćenju prostora koji postoji unutar ambalaže, naročito kada je reč o transportnoj ambalaži. Na ovaj način se štedi na materijalu, jer je za više komada proizvoda dovoljna manja ambalaža, samim tim manje materijala, što je u ekonomskom smislu veoma isplativo, kada je reč o masovnoj proizvodnji.

Na kraju je potrebno uraditi probni primerak ambalaže, odnosno prototip, kao i probnu seriju koja bi se izradila od istih materijala kao realna. Na ovaj način dizajneri, u saradnji sa tehnolozima, mogu videti koliko je sigurna ambalaža i koliko je funkcionalna. Usavršavaju dizajn tražeći trenutne ili potencijalne nedostatke ambalaže.
Izvor informacija: ITAcademy (www.it-akademija.com)