ŠTA SPREČAVA KONSTRUKTIVNU KOMUNIKACIJU – kako prepoznati i otkloniti prepreke?

Komentari: 0
Fotografija od: pixabay.com

Svedoci smo čestih nesporazuma u komunikaciji, bilo u privatnom ili poslovnom okruženju, gde iznova ostajemo zatečeni tuđim neshvatanjem naših namera, istina i reči. Možemo to nazvati jednom rečju konfliktima ili ih prevesti na suptilniji i dovoljno dobar iskaz “ kreativna adaptacija u komunikaciji “. U velikim korporacijama ili pak manjim preduzećima, zaposleni su svakodnevno izloženi ovim adaptacijama, bilo između sebe ili sa svojim poslodavcima. U ovom kontekstu cilj nam je da vam predočimo 12 “čuvenih“ najčešćih prepreka ka uspešnom sporazumevanju.

12 NAJČEŠĆIH PREPREKA KA USPEŠNOM SPORAZUMEVANJU 

Da li postoji neko ko vas zaista sluša (i razume) dok govorite?

Zastanite trenutak, budite iskreni prema sebi i odgovorite na ovo pitanje. Niko vas neće proveravati, niti osuđivati.
I sada, najverovatnija su dva odgovora: prvi je – da, postoji. U tom slučaju imate nekoga od koga možete da naučite od čega se sastoji dobar slušalac. Šta on to radi, nakon čega se osetite saslušano i prihvaćeno?

Ili, odgovor može biti- pa, ne baš. U tom slučaju imate priliku da budete ona promena koju želite da vidite kod drugih. U tome će vam pomoći spisak i kratki komentari koji se odnose na najčešće prepreke u našoj, ljudskoj komunikaciji.
Najpre, možda se to očekuje, no ovde ne bismo govorili o raznim podelama ljudi koje su česte kada je reč o komunikaciji.

Zašto?

Fotografija od: pixabay.com

Objašnjenje: zato što je u pitanju standardan mehanizam koji kaže- hajde da napravimo određenu tipologiju sagovornika i njhovih karakternih crta, zatim ćemo dati uputstva kako izaći na kraj sa svakim od njih i tako biti uspešni u razgovoru.

Da li je to dobar put? 

Možda nekada da, ali češće ne. Jer, ukoliko nekog etiketiramo kao npr. “svađalicu”, da li to znači da je on to uvek, u svim okolnostima, sa svim ljudima? Verovatno ne, ali ono što je sigurno da smo ograničili našu percepciju njega kao osobe sa etiketom “svađalice”. To automatski znači da smo umanjili naš kapacitet za kvalitetnu komunikaciju, što nas dovodi do bitnog momenta.

A on glasi: da li nam je preče da ostvarimo kvalitetnu komunikaciju ili više volimo da dominiramo u raspravi i nametnemo svoj stav?

Ukoliko je ovo prvo, čitajte dalje. Slede tzv. “roadblocks” – pojave, tj. prepreke koje nas sprečavaju da čujemo i, razumemo sebe i druge. 

Krenućemo redom:

1) NAREĐIVANJE, USMERAVANJE, KOMANDOVANJE

Da li vam je poznato?

I šta u vama izaziva?

Najverovatnije otpor, negodovanje i bunt. Niste ni prvi, ni poslednji. Jer, u pitanju je refleksna reakcija koja je urođena ljudima. Doduše, otpor se ne mora pojaviti odmah i ne mora biti otvoren, no biće ga. Dodatni otpor stvara naš sociološki i kulturni model vaspitanja, usađen od ranog detinjstva –“uradi to, ovo mora, ja sam rekao, poslušaj me i slično”.

U slučajevima kada postoji hijerarhija, ovaj model komunikacije je prihvatljiv i ne stvara zabunu ili probleme. No, kada to nije slučaj, budite svesni kada ste skloni da se postavite iznad sagovornika, a da to nije potrebno. Jer, izazvaćete negodovanje, i razgovor ide u drugom smeru.

2) UPOZORAVANJE, PRETNJA

Ide korak dalje od prethodne stavke, jer u sebi uključuje implikaciju ili konsekvence ukoliko zahtev ne bude ispoštovan. Efekat je podizanje emotivne tenzije (kod obe strane), a ona ne mora biti na svesnoj ravni. To znači da emotivni deo naše ličnosti preuzima kontrolu nad procesom razgovora, a pošto su u pitanju negativne emocije, on će uključivati i razne mehanizme odbrane koje je teško kontrolisati.

Ako imate u svom ponašanju ovaj manir – korišćenje pretnji, to govori najviše o vama. Zapitajte se šta je iza toga- neki strah, nesigurnost, neznanje i slično.

3) DAVANJE SAVETA, SUGERISANJE, REŠAVANJE

U pitanju je prirodna tendencija da drugoj strani damo savet ili rešenje. Budite svesni da to ne radite (ili bar ne napadnim manirom), ukoliko druga strana ne traži od vas.

U suprotnom, može se desiti da se osoba oseti inferiornom, nemoćnom, slabom - a to nije bio vaš cilj. 

Bolje je pokazati empatičko razumevanje, pa onda ponuditi savet. Ponuda može biti indirektna, “mekana”, i tako uvažiti sagovornikovo dostojanstvo.

Nije uvek lako ponuditi rešenje, i pri tome izbeći podtekst “ ja znam bolje od tebe šta i kako treba”.

Osvestite ovu vašu potrebu, ukoliko je jaka, i zamenite je aktivnom slušanjem. Bolje po vas, kao i po tok razgovora.

4) UBEĐIVANJE POMOĆU LOGIKE, DOKAZIVANJA, PREPIRANJA

Pre bilo kakve logike i analize, treba proći emotivne filtere i prepreke kod sagovornika. U suprotnom, jedini odgovor je - otpor.

U ovom slučaju implicitna poruka sagovorniku je “ne možeš da razumeš dovoljno, ja sam tu da ti objasnim”, a to niko ne voli.

Ukoliko ste analitični, precizni i oslanjate se na logiku i procedure, to je u redu. Ipak, budite svesni da većina drugih ljudi nije sklona takvom vidu komunikacije i da je korisno da “omekšate” vaš pristup, način i ton komunikacije.

Logika i analiza često okida kod ljudi asocijacije vezane za matematiku ili školu, a rezultat je bunt. U ovoj ili onoj formi.

5) MORALIZOVANJE, PROPOVED, OBJAŠNJAVANJE DRUGOJ STRANI “NJENU DUŽNOST”

I ovde je u pitanju prirodna tendencija koju bi opisali kao “ja znam šta je ispravno i kako treba”. Implicitna poruka ka sagovorniku je “trebaju ti uputstva za to kako treba da se ponašaš”. Dakle, stavljamo ga u podređen položaj, a rezultat je otpor i blokiranje komunikacije ili skretanje u neželjenom smeru.

Kulturološki momenat ovde igra ulogu – ukoliko smo u detinjstvu bili izloženi prevelikom količinom “moranja” i “trebanja”, verovatno je to za efekat imalo generisanje bunta.

Posledica može biti da smo osetljivi na ovakav vid komunikacije od strane drugog, ali i da sami imamo tendenciju ka “vraćanju drugih na pravi put”.

Fotografija od: pixabay.com

6) OSUĐIVANJE, KRITIKOVANJE, NESLAGANJE, OKRIVLJAVANJE

Zajednička tendencija za ove pojmove je poruka sagovorniku “ nešto nije u redu sa tim kako govoriš i kako se ponašaš”.

U pozadini je duboka psihološka potreba našeg nerazumnog, emotivnog dela koji infantilno poručuje svima oko sebe “ ti si loš i ti se menjaj, a ne ja”. 

Budimo svesni ove tendencije i ne pokušavajmo da je suzbijemo, jer nećemo uspeti. Korisnije je da je kultivišemo i svedimo na prihvatljivu meru. Bićemo više i bolje u kontaktu sa sobom, pa tako i drugima. 

Jer, kapacitet da čujemo sebe je direktno srazmeran kapacitetu da čujemo i razumemo druge.

7) SLAGANJE, ODOBRAVANJE, HVALJENJE

U ovom slučaju se lako može desiti da sagovornici budu u neravnopravnom položaju i da tok razgovora izgubi na svojoj prirodnosti, otvorenosti i fluidnosti. Budite svesni da li lako (i kada) pređete u podređen položaj tokom razgovora i zašto je to tako - koja se to vrsta iskustva iz prošlosti reanimira Ili obratno, primetite kada se slična tendencija javlja kod sagovornika.

Ovaj način prekidanja komunikacije nije nabijen negativnim emocijama kao kod prethodnih slučajeva, ali, svejedno, dovodi do istog efekta- gubitak energije i smisla komunikacije.

8) ISMEVANJE, POSTIĐIVANJE, ETIKETIRANJE

Poručujete sagovorniku “ne volja to što radiš”, ali sa dodatnom težinom koja cilja da ga što više diskredituje i ponizi. 

Ovo za cilj ima brzu reakciju emotivnog dela uma koji u ovakvom postupku vidi direktan atak i pretnju svojoj bezbednosti. Shodno tome, i reakcije su burne, pa komunikacija može otići u potpuno nepredviđenom smeru, uključujući svađu ili slično.

Obično, ako imate ovu vrstu sklonosti, ona govori više o nama, nego o drugoj strani. Najverovatnije je u pozadini neka nesigurnost, strah ili neznanje – kao u nekim od prethodnih slučajeva.

9) INTERPRETACIJA, ANALIZIRANJE

Ovo je tendencija koja traži skrivena značenja ili probleme iza izgovorenog. Sudržite se od ovog poriva, jer se često druga strana može osetiti napadnuto i doživeti vaše analiziranje kao akt agresije, a ne pokušaj da se dođe do nekog dogovora.

Ovo je posebno destruktivna tendencija ukoliko ste prirodno radoznali, i volite širi kontekst i sliku stvari.

Budite svesni nje, ali ne eliminišite je, već joj dajte meru i razuman smisao.

10) UMIRIVANJE, SAOSEĆANJE, TEŠENJE

Težnja da se sagovornik oseti bolje. Efekat može biti da razgovor izgubi na spontanosti, lakoći I dinamici.

Može se desiti da tešenjem postignete da sugerišete drugoj strani da je slaba, nemoćna, da ništa ne zavisi od nje.

Nije lako napraviti granicu između empatične refleksije “vidim da te je to jako uznemirilo” i umirivanja tipa “ma, daj, biće sve u redu, nije ništa strašno,biće bolje…”, koje obično još više uznemiri sagovornika.

Ipak, moguće je da radite na sebi – prepoznajte da li imate u sebi tzv.”pomagačku crtu” koja vas često gura u poriv da spašavate druge kada je to potrebno, a i kada nije.

11) ISPITIVANJE, ISTRAŽIVANJE

Ovde pokušavamo da saznamo stvari koje sagovornik ne želi ili nije još uvek spreman da podeli sa nama.

Stoga može imati osećaj da mu probijamo granice i doživeti nas kao agresivne.

Ukoliko previše ispitujete, fokus razgovora je na vama, vašim interesima i ciljevima, a ne na kvalitetu komunikacije sa sagovornikom.

Posledica toga je da energija razgovora bude blokirana, pojavljuju se otpori i on skreće u neželjenom smeru i na neželjen način.

Niko, dakle, ne voli da bude pod ispitivačkom lupom – budite toga svesni i korigujte takav svoj poriv, ako ga imate.

12) POVLAČENJE, DISTRAKCIJA, HUMOR, MENJANJE TEME…

Gore nabrojano direktno skreće i prekida komunikaciju. Poručuje sagovorniku “to što imaš da kažeš nije bitno” ili “ti nisi bitan, niti interesantan”.

Bolje na asertivan način objasnite šta osećate, nego da “minirate” komunikaciju. Uvek je bolje izgraditi most između vas i druge strane, (makar sada ne prošli njime), nego posezati za raznim manipulativnim tehnikama i ostvarivati neke “kvazi“ dobiti.

Nadamo se da ste prepoznali neke od ovih mehanizama - kod sebe ili kod drugih.

Takođe, nadamo se da ste prepoznali važnost kvalitetne i uspešne komunikacije i sve njene potencijalne prednosti.

Konačno, verujemo i voleli bismo da ste osetili poriv kod sebe da se bolje i detaljnije upoznate sa principima aktivnog slušanja kao uvoda u dug, donekle naporan, ali i lep proces razumevanja i interakcije sa drugima.

O Autoru

Katarina Pajić – prof.razredne nastave, Geštalt psihoterapeut, Goran Palamarević – mašinski inžinjer, Geštalt psihoterapeut

0 Komentara o ovom članku
Ostavi komentar

Ostavi komentar

Klijenti