Metalna industrija i budućnost

Komentari: 0
Fotografija od: pixabay.com

Po godinama iza nas sve je jasnije da izazovi, ali i prilike, čekaju tržišta metala u svetu koji se menja. Industrija metala i rudarstva sve više se kreće u smeru koji vodi ka izgradnji održivije budućnosti. Covid-19 trenutno u ovoj godini nema balast na industriju, bar ne kao prethodnih godina.

Trenutno taj balast preteže tas na kojem se nalaze neosporni dokazi o pogoršanju klimatskih promena, pa do logističkog haosa i kasnog skoka cena roba, posebno onih koje su energetski intenzivne.

Krajem prošle godine i početkom ove, među kompanijama, tržištima, čak i vladama, došlo je do sve većeg uverenja da su potrebni novi pristupi za borbu protiv ovih problema.

Kompanije, ali i zemlje u kojima posluju iste, počele su da se bave potrebom za smanjenjem emisija štetnih gasova kako bi izbegle klimatsku katastrofu. Sada postoji opipljiva posvećenost širom sveta, kao što smo videli na COP26 u Glazgovu, da se ubrza akcija protiv klimatskih promena.

Mnogi smatraju da tržišta metala mogu da odigraju ključnu ulogu u globalnoj ekonomiji 2022. godine usred težnje za dekarbonizacijom i održivošću. Prelazak na električna vozila i potreba za poboljšanim skladištenjem energije znače da nabavka materijala za baterije nikada nije bila važnija. Rastući imperativ održivosti će uticati na sve aspekte lanca snabdevanja metalima. Ali bez tržišta koja neometano funkcionišu, po mnogim stručnjacima, ovaj pogon tranzicije energije je predodređen da stane.

Dekarbonizacija industrije gvožđa i čelika daje jasne prednosti koje se kategorišu u tri oblasti: ušteda energije i ugljenika, ušteda troškova i druge zajedničke koristi za životnu sredinu. Međutim, te koristi deluju da su često nejasne za donosioce odluka, dok se investicioni trošak za dekarbonizaciju smatra predstojećim značajnim gubitkom.

Kompanija za hartije od vrednosti (GTJA) sa sedištem u Šangaju predviđa da će se kineska proizvodnja sirovog čelika smanjiti za 1,8% u 2022. od 2021. godine usred napora za dekarbonizaciju zemlje. Ovo je u jednom trenutku krajem prošle godine povećalo mogućnost da Kina uvede izvozne carine na određene proizvode od čelika, kako bi smanjila izvoz i zadržala više proizvoda od čelika za domaću potrošnju, međutim Ministarstvo finansija Kine je odmah demantovalo ovakve izjave.

Šta je zeleni čelik?

Zeleni čelik se generalno definiše kao čelik sa manje od 0,6 tona emisije CO2 po toni proizvedenog čelika. Industrija čelika je trenutno odgovorna za 7-9% globalnih emisija CO2 i na putu je dekarbonizacije koristeći materijale sa niskim sadržajem ugljenika kao što su ruda gvožđa visokog kvaliteta i otpad i nove tehnologije, kao što je direktna redukcija na bazi zelenog vodonika.

Po Fastmarkets-u različiti regioni i industrije mogu imati drastično različite ideje o tome šta je zeleni čelik, kako ga regulisati i kako to postići. Zajednički zaključak je da je zeleni čelik jednostavno čelik sa najmanjom emisijom ugljen-dioksida i ostalih komponenti baziranih na ugljeniku, koji će se razlikovati od proizvođača do proizvođača i nastaviće da se razvija tokom vremena.

"Svaka proizvodnja električne energije bazirana je na nekoj vrsti fosilnog goriva i procesu koji uključuje fosilno gorivo ili metal. Dakle, dobiti nešto zaista proizvedeno sa nultom emisijom je lepa težnja, ali neka vrsta fantazije“, rekao je Fil Gibs, analitičar za istraživanje kapitala u KeyBanc Capital Markets. "Nulta emisija je utopijska ideja. Praktična definicija je čelik proizveden sa što manje emisija.

"To je skoro više način razmišljanja, a definicija se zasniva na tome kako proizvodite svoj čelik“, rekla je Annie Stefanec, direktorka SMA za spoljne komunikacije i javne poslove. "Neki pronalaze načine da proizvode čelik sa nižom emisijom ugljen dioksida pomoću solarne energije, uz pomoć vodonika ili pomoću inovativnih tehnologija koje ranije nisu razmatrane. Dakle, to može biti specifično za kompaniju, ali to je način razmišljanja koji nosi globalnu industriju čelika u budućnost."

Bilo da se radilo o definiciji zelenog čelika koja se razlikuje od kompanije do kompanije, ili po nekima koji su u trenutku na to gledali kao na utopijsku ideju, opet na portalu it-mixer se posle izvesnog vremena moglo pročitati o švedskoj kompaniji SSAB koja je proizvela prvi čelik izrađen u potpunosti bez korišćenja fosilnih goriva u proizvodnji i isporučila ga poznatom proizvođaču automobila Volvo.

Kao što je naglašeno u izjavi ove kompanije, ovaj poduhvat je za švedsku važan iskorak u dekarbonizaciji zemlje, jer će novi modeli Volvo vozila po prvi put biti izrađeni od čelika za čiju proizvodnju nisu korišćena fosilna goriva. Novi čelik koji je proizveden procesom pod nazivom HYBRIT koristiće se za izradu električnih kamiona.

"Prvi čelik na svetu bez korišćenja fosilnog goriva nije samo iskorak za SSAB. On predstavlja dokaz da je moguće značajno smanjiti globalnu emisiju CO2 u industriji čelika. Nadamo se da će to podstaći i druge da takođe ubrzaju zelenu tranziciju ”, rekao je Martin Lindqvist, predsednik i izvršni direktor SSAB-a.

Ova kompanija se u procesu izrade čelika pobrinula da se umesto proizvodnje korišćenjem peći na ugalj i koks koriste vodonikovi katalizatori i njegove vlastite elektrolučne peći koje rade na obnovljivu energiju.

Ipak ova kompanija je i dalje oprezna sa pojmom "zeleni čelik“, jer ne postoje službene definicije ili standardi prema kojima bi se mogla dati takva definicija, pa onda jednostavno kažu da je njihov čelik "stvoren bez upotrebe fosilnih goriva ili fosilnih sirovina“ i dodaje da se proizvodi bez stvaranja emisija CO2 i korišćenjem izvora energije bez fosilnih materijala.

Cena čelika proizvedenog HYBRIT tehnologijom trenutno je za oko 20 odsto viša u odnosu na čelik dobijen klasičnim putem, ali stručnjaci su sigurni da će se cene brzo izjednačiti sa čelikom koji se proizvodi na fosilna goriva, s obzirom na stalno povećanje taksi ili poreza po toni ugljen-dioksida ispuštenog u atmosferu.

Inače, vodonik je ključni energent na koji se računa u planu Evropske unije da do 2050. godine dostigne nultu emisiju gasova koji proizvode efekat staklene bašte.

Uprkos kontroverzama, vodonik može biti sjajna zamena za fosilna goriva, a ujedno i sredstvo za skladištenje i transport energije. Međutim, dobijanje vodonika iziskuje energetski intenzivan proces. Razbijanje molekula vode zahteva velike količine energije.

To je takođe skup proces, i to objašnjava zašto se na njega odnosi manje od pet odsto od ukupnog vodonika koji se danas koristi. Srećom, naučnici vredno rade na pronalaženju novih načina za dobijanje "zelenog“ vodonika, a solucija o kojoj sada govorimo je solarna termohemijska proizvodnja.

U martu ove godine na portalu Politike pojavio se naslov "Može li smederevska železara da radi bez emisije ugljen-dioksida."

Dragan Kragić, dipl. inž. metalurgije, u tekstu za Politikin portal navodi uspeh švedske kompanije koja je proizvela čelik pomenutim zelenim procesom pod nazivom HYBRIT. On u tekstu spominje klasične železare EU koje su kako navodi u tekstu, problem sa mikro i makro česticama rešili kvalitetnim filtriranjem, kao i problem troske, koja se pri ispuštanju iz visoke peći granulira i isporučuje cementnoj i građevinskoj industriji, a da jedini problem koji je ostao, tj. velika emisija ugljen-dioksida koja se ispušta u atmosferu konačno ima rešenje.

On u tekstu navodi da ako se u Smederevu proizvede oko dva miliona tona čelika, u atmosferu odlazi oko duplo više miliona tona ugljen-dioksida koji u obliku kiselih kiša padaju na zemlju, šume, polja. Samim tim, on smatra, sagledavajući odgovornosti i ustavne obaveze države koje se odnose na obezbeđivanje zdrave životne sredine, da treba insistirati da u skoroj budućnosti železara u Smederevu pređe na proizvodnju gvožđa ovom tehnologijom (koju možda već poseduju i u Kini).

Prošle godine je još jedna kompanija, ArcelorMittal se odlučila za “zeleni” korak. Ova kompanija je potpisala sa Vladom Španije "Memorandum o razumevanju" vezan za zajedničko ulaganje u izgradnju prve fabrike čelika sa nultom emisijom. U planu je da ovo postrojenje proizvodi oko 1,45 miliona tona čelika do 2025. godine. Postrojenje će dekarbonizovati dva ključna koraka u proizvodnji čelika tokom kojih se emituje ugljenik. Zeleni vodonik bi se koristio kao redukciono sredstvo, dok bi se umesto pogona visoke peći na ugalj izgradila hibridna elektrolučna peć koja bi se napajala iz obnovljivih izvora.

Iz kompanije ArcelorMittal je rečeno da će se, ukoliko zeleni vodonik (još uvek nije isplativ) ne bude dostupan po konkurentnim cenama, do kraja 2025. godine koristiiti prirodni gas za napajanje DRI peći. To bi uštedelo oko 3,6 miliona tona emisije CO2 na godišnjem nivou.

Iako mnogi sumnjaju da će se brzo izjednačiti cena čelika proizvedenog fosilnim gorivom i cena “zelenog” čelika, mnogi se pitaju ko će i da li će te dodatne troškove ili razliku u ceni, skuplji čelik, pasti na teret krajnjeg kupca, kao i manje više, ustvari, sva poskupljenja.

Da li su kupci spremni da zarad ekologije plate veću cenu?

Ovog juna u Majamiju, Florida, lideri industrije čelika na konferenciji Fastmarkets Steel Success Strategies rekli su da je industrija spremna za dodatne troškove (premije) zelenog čelika, napominjući da će krajnji korisnici morati da snose taj trošak.

"Automobilska industrija će sigurno prihvatiti veće cene zbog zelenog čelika“, rekao je Jorg Brinckmann, šef odeljenja za proizvodnju gvožđa i zelenog čelika u SMS Group, tokom panel diskusije o strategijama dekarbonizacije.

Panelisti i delegati su predvideli da bi svi dodatni troškovi nastali zbog premije zelenog čelika mogli da se spuste do krajnjih korisnika - i da bi potrošači mogli biti spremni da plate cenu.

"Premijum zelenog čelika će omogućiti bolje marže, i da, proizvođači automobila će platiti premiju - ali dodatni trošak takođe treba da se prenese na krajnjeg potrošača“, rekao je distributer za Fastmarkets.

Za razliku od prošlogodišnje konferencije Steel Success, kada je predsednik i glavni izvršni direktor kompanije Steel Dinamics Inc (SDI) Mark Millett rekao da su ciljevi neto nulte emisije i dalje "aspirativni“ bez podrške potrošača, ove godine se priča promenila.

"Kupci su više nego spremni da plate za “zeleni čelik “," rekla je na konferenciji Tereza Vagler, glavni finansijski direktor SDI. Ipak, ona je tvrdila da porez na emisije ugljen-dioksida treba da se primeni pre nego što se odredi dolarska vrednost za premiju “zelenog čelika”.

U SAD se nose stavom da postoje ograničenja za solarnu energiju i vetar i da se mora razgovarati o drugim energetskim sistemima, a koji bi išli u korist smanjenja emisije štetnih gasova. U ovakvim stavovima pominju se mali modularni nuklearni reaktori koji po mnogima iz SAD bi imali ključnu ulogu.

Nucor Corp je u aprilu najavila investiciju od 15 miliona dolara u nuklearnu kompaniju NuScale kao deo posvećenosti smanjenju emisije gasova staklene bašte.

Deluje da su se svi usaglasili oko jednog stava, možda je još rano, ali uskoro, zeleni čelik je budućnost, kao i održiva i zelena metalna industrija, kao i da razlika u ceni za zelenu proizvodnju ide na teret krajnjem kupcu. Jedno je sigurno, ako nam priroda ne bude zelena, nema ni industrija ni ekonomije, ni nas.


Izvor: Fastmarkets.com

O Autoru

Tekst priredio: Stevan Jovičić

0 Komentara o ovom članku
Ostavi komentar

Ostavi komentar

Klijenti